Obavijesti 
POSJET IZLOŽBI
Martina Petrinović 18.3.2015. u 14:45
ČETVRTAK, 19. OŽUJKA 2015. U 17.00
GALERIJA KLOVIĆEVI DVORI
FOTO TONKA - tajne ateliera društvene kroničarke uz stručno vodstvo autorice izložbe Lovorke Magaš Bilandžić i kustosice izložbe Ive Sudec Andreis
TRIBINA
Martina Petrinović 13.3.2015. u 18:05
Uređeno:
Martina Petrinović 26.3.2015. u 16:45
HRVATSKI POVIJESNI MUZEJ —
OD PROJEKTA DO SUDBINE
srijeda, 18. ožujka 2015. u 12 sati
DPUH, Preradovićeva 44
Krajem siječnja 2013. zamjenik ministrice kulture Berislav Šipuš najavio je na jednoj konferenciji za tisak kako će radovi na Hrvatskome povijesnom muzeju biti dovršeni do 2015. godine. Radovi na pripremi projektne dokumentacije za radove rekonstrukcije i prenamjene zgrade Tvornice duhana Zagreb za potrebe najznačajnijega nacionalnog muzeja započeli su 2008. godine. Potvrda glavnog projekta (građevinska dozvola) za radove na objektu HPM ishođena je 11. kolovoza 2011., za zgradu Adrisa nešto ranije. Radovi na Adrisovom poslovnom tornju privedeni su danas samome kraju, a oni namijenjeni HPM-u nisu još ni započeli. Do siječnja 2013. bilo je naoko sve jasno: postojeći je projekt rekonstrukcije i prenamjene Tvornice duhana Zagreb za Hrvatski povijesni muzej s rasporedom muzejskih sadržaja prezentiran od proljeća 2010. do proljeća 2012. mnogo puta, kako pred stručnim tijelima, tako na javnim tribinama, pa tako i 16. svibnja 2012. na tribini u Društvu povjesničara umjetnosti Hrvatske. Projekt je dobio dobre ocjene i pohvale stručnjaka, a 4. kolovoza 2010. i od UNDP Hrvatske (Program Ujedinjenih naroda za razvoj, Gospodarenje energijom u kulturnoj baštini).
Za otkup stare tvorničke zgrade, izradu projektne dokumentacije te ishođenje potrebnih dozvola za početak radova na adaptaciji zgrade izdvojili su hrvatski porezni obveznici više od 75.000.000,00 kn. U međuvremenu Uprava Projekta, na čijem su čelu zamjenik ministrice kulture prof. Berislav Šipuš, predsjednik, pomoćnica ministrice kulture mr. sc. Vesna Jurić Bulatović, zamjenica predsjednika i dr. sc. Ivica Prlender, voditelj projekta, radi novo projektiranje, svojevrsni redizajn prihvaćenoga projekta, a za nekoliko mjeseci prestaje važiti produžena građevinska dozvola.
Na pitanja tko je inicirao novo projektiranje i koje će troškove polučiti izmjena projekta teško je dobiti odgovor. Jedan od nedvojbeno važnih, a izmijenjenih sadržaja jest ukidanje depoa iz zgrade muzeja. Muzeolozima, barem ne javno, nije predočen ovaj projekt čiji je investitor Republika Hrvatska, a predsjednik Uprave i zamjenik ministrice kulture izjavljuje kako je nužno najvažniji nacionalni muzej uskladiti po načelu privatno-javnog partnerstva. Dakako, teško je podatke o svim troškovima koje su tijekom mnogih godina plaćali hrvatski porezni obveznici.
Hrvatski povijesni muzej nije samo ključni nacionalni muzej koji će sljedeće godine navršiti 170 godina, a da nikada nije imao prikladan smještaj. Otkada je prije gotovo deset godina tadašnja Vlada krenula u rješavanje ovoga iznimno važnoga problema i jedne od najvećih investicija s područja kulture uopće, pa do danas, porezni su obveznici izdvojili za tu investiciju velika sredstva. No, inicijativom trenutačne Uprave Projekta posao je evidentno zapao u krizu iz koje je nemoguće išta suvislo prognozirati. Odnosno, to je moguće samo ukoliko je to obećanje nalik onome koje je prije dvije godine obznanio zamjenik ministrice kulture glazbenik Berislav Šipuš, a da nikome ni tada ni danas nije polagao račune.
Da bismo upoznali javnost sa stanjem u kojem se trenutačno nalazi Hrvatski povijesni muzej pozivamo Vas na tribinu u prostorima Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske u srijedu, 18. ožujka 2015. u 12 sati.
U razgovoru sudjeluju: muzejska savjetnica Ankica Pandžić, dugogodišnja ravnateljica HPM, te članovi Upravnoga vijeća HPM: dr. sc. Stjepan Ćosić, predsjednik, muzejski savjetnik Vinko Ivić, ravnatelj Muzeja grada Zagreba i muzejski savjetnik Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt. Razgovor moderira dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik DPUH.
PREDSTAVLJANJE NOVOG BROJA
Martina Petrinović 12.3.2015. u 13:16
Uređeno:
Martina Petrinović 16.3.2015. u 16:57
Peristil
Zbornik radova za povijest umjetnosti
u povodu 60 godina izlaženja (1954. – 2014.)
utorak, 17. ožujka 2015. u 12 sati
DPUH, Preradovićeva 44, Zagreb
Na predstavljanju će govoriti prof. dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik DPUH-a, dr. sc. Irena Kraševac, glavna urednica i akademik Igor Fisković
Časopis Peristil pokrenuli su profesori s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Grgo Gamulin i Milan Prelog kao prvi suvremeno koncipiran znanstveno-stručni časopis za povijest umjetnosti u Hrvatskoj. Prvi broj objavljen je 1954. godine u izdanju Povijesnog društva Hrvatske, a nakon 1957. kontinuirano ga objavljuje Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske. U Peristilu je dosad svoje radove objavilo 360 autora, a ovaj broj donosi cjelovitu bibliografiju i kazalo autora.
Peristil je kategoriziran domaći časopis koji se uzima u obzir pri vrednovanju radova za izbor u znanstvena zvanja iz područja humanističkih znanosti, a referiran je u bazama ERIH (European Reference Index for Humanities) i EBSCO (Art Source Database).
PREDAVANJE
Martina Petrinović 11.3.2015. u 16:48
SRIJEDA, 11. ožujka 2015. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44
Lidija Butković Mićin
Urbanistički problem riječke Delte 1940-ih i 1950-ih
Razdoblje nakon završetka Drugog svjetskog rata u Rijeci je obilježeno korjenitim promjenama na političkom, gospodarskom i socijalnom planu koje su se odrazile na urbanističku i arhitektonsku djelatnost. Među brojnim zadacima koji su čekali reakciju urbanističke struke, osobito je zanimljivo i dugosežno bilo pitanje transformacije Delte, nasipanog zemljišta između Mrtvog kanala i preusmjerenog korita Rječine, koje je od sredine 19. stoljeća korišteno uglavnom u lučke svrhe. Naime, formalnopravno ujedinjenje Rijeke i Sušaka 1947. godine, u međuraću teritorijalno i upravno samostalnih gradova, nametnulo je rješavanje konkretnih problema prostornog i funkcionalnog povezivanja dvaju polutki grada opterećenih vlastitom tradicijom prostorno-planskih dokumenata. U novonastalim okolnostima Delta je percipirana kao dragocjeni prostorni resurs u samom središtu integriranoga grada koji, eliminacijom lučkih postrojenja, postaje idealni prostor za lociranje zgrada javne namjene te rekreativnih, kulturnih i zabavnih sadržaja okruženih zelenilom. U urbanističke planove iz vremena kasnih 40-ih i 50-ih godina na kojima su radili stručnjaci poput Zdenka Kolacija, Vlade Antolića, Branka Vasiljevića, Antuna Ulricha i Zdenka Sile, utkana je uzbudljiva perspektiva fizičkog i simboličkog objedinjenja Rijeke i Sušaka preko pojasa Delte i susjedne Brajdice, verzija budućnosti grada u kojoj je moguće pomirenje razvojnih interesa lučko-industrijskog sektora sa potrebama suvremenog gradskog života. Izlaganje će se koncentrirati na urbanističke planove te arhitektonske projekte za područje Delte iz tog vremena, kao i dokumente lokalnih i saveznih upravnih tijela koji svjedoče o raskoraku utopijskog, vizionarskog urbanizma i realnosti političko-ekonomske konstelacije poratnih godina FNR Jugoslavije.
Lidija Butković Mićin diplomirala je 2007. povijest umjetnosti i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Vanjski je suradnik Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci u naslovnom zvanju asistenta te polaznik Poslijediplomskog doktorskog studija povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s temom Arhitektura grada Rijeke od 1945. do 1960. godine. Realizirala je nekoliko izložbi iz područja ilustracije, stripa, dizajna i arhitekture. Suradnica je na projektima 1POSTOZAUMJETNOST i Motel Trogir usmjerenih na istraživanje i zaštitu spomeničkih i arhitektonskih ostvarenja nastalih nakon Drugog svjetskog rata.
TRIBINA - ZAKON O MUZEJIMA
Martina Petrinović 5.3.2015. u 12:40
Uređeno:
Martina Petrinović 12.3.2015. u 13:11
PRIJEDLOG ZAKONA na stranicama Hrvatskog sabora
srijeda, 11. ožujka 2015.
Muzealci s jučerašnje Tribine šalju apel Hrvatskom saboru: „Ne dozvolite da ovaj Prijedlog zakona o muzejima prepun nelogičnosti, netočnosti i opasnih presedana ugrozi ono najvrjednije što je Hrvatskoj još ostalo – njezina baština i identitet. To je naša osnova za razvoj, privlačna snaga za dolazak turista, vrelo znanja i podloga za obrazovanje, naš dragulj za inovacije i stvaralaštvo. I nije za prepuštanje tržištu. Dug od 300 milijardi snažan je argument za to!“
Prostorije... Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske bile su premale za sve muzealce i kulturnu javnost koja je željela sudjelovati u Tribini dajući svoj doprinos primjedbama na Prijedlog zakona o muzejima koje je Ministarstvo kulture poslalo u saborski postupak bez konzultacija i uvažavanja mišljenja struke.
Na pregledan i sistematiziran način predočeni su svi propusti i donesen je zaključak da se zatraži povlačenje ovog zakona iz procedure.
„Zaista ne možemo vjerovati da bi saborski zastupnici digli ruku za tako nešto protivno interesima Republike Hrvatske samo da bi udovoljili stranačkoj glasačkoj mašineriji“ poručuju iz Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske uz podršku muzealaca drugih struka koji su došli na tribinu kao i Hrvatskog nacionalnog komiteta ICOM-a.
dopis DPUH-a, 19. prosinca 2014.
dopis Ministarstva kulture, 9. siječnja 2015.
dopis DPUH-a, 21. siječnja 2015.
Zakon o muzejima
utorak, 10. ožujka 2015. u 12 sati
U petak 27. veljače 2015. na 16. sjednici Hrvatskoga sabora održana je rasprava o Prijedlogu zakona o muzejima (prvo čitanje). Među brojnim govornicima bio je i zamjenik ministrice kulture gospodin Berislav Šipuš koji je nastojao braniti stajališta predlagatelja. U neprimjerenom obrušavanju na dio struke koji je izrazio neslaganje s Prijedlogom, gospodin Šipuš prozivao je i ravnatelje zagrebačkih muzeja koji su na sastanku 19. veljače 2015. donijeli primjedbe i stavove o Prijedlogu zakona upozorivši da on nije u interesu Republike Hrvatske te ih poslali zastupnicima Hrvatskoga sabora. Zamjenik ministrice je na vrlo uvredljiv način spominjao taj sastanak kao tajni skup opasnih namjera, omalovažavajući stajališta najistaknutijih hrvatskih muzejskih stručnjaka.
Ugledni muzealci i muzejska struka ne boje se istupa u javnosti, a zastupnicima Hrvatskoga sabora žele ukazati na probleme koje će ovaj Nacrt stvoriti. Mnogi povjesničari umjetnosti zaposleni su u muzejima, pa Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske aktivno prati njihove aktivnosti i angažira se na prijedlogu izrade boljeg Prijedloga zakona o muzejima. Upravo stoga namjeravamo organizirati tribine tijekom narednih tjedana na kojima će se raspravljati o najvažnijim pitanjima vezanim uz muzejsku legislativu. Prva od tih tribina održat će se u utorak 10. ožujka 2015. u 12h u prostorijama DPUH-a, Preradovićeva 44. Tema je Prijedlog zakona o muzejima, koji je u saborskom postupku, pa nam je želja kroz dijalog pojasniti probleme o kojima su raspravljali i ravnatelji muzeja na spomenutom sastanku 19. veljače 2015. u Muzeju za umjetnost i obrt.
Na tribini će sudjelovati muzejska savjetnica gospođa Višnja Zgaga, ravnateljica Muzejskog dokumentacijskog centra, muzejska savjetnica gospođa Goranka Horjan, članica Izvršnog odbora svjetske muzejske organizacije ICOM i predsjednica Europskog muzejskog foruma i muzejski savjetnik gospodin Vinko Ivić, ravnatelj Muzeja grada Zagreba. Moderirat će dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik DPUH-a.
Pozivamo Vas da dođete na tribinu u DPUH, Preradovićeva 44 u utorak 10. ožujka 2015. u 12 sati, bolje se upoznate s Prijedlogom zakona o muzejima i sudjelujete u raspravi.
POZIV NA SUDJELOVANJE
Martina Petrinović 4.3.2015. u 15:34
Uređeno:
Martina Petrinović 4.3.2015. u 15:43
Znanstveno-stručni skup
Hrvatski povjesničari umjetnosti:
Gjuro Szabo
(1875. - 1943.)
Zagreb, 15. i 16. listopada 2015.
Nastavljajući programski serijal znanstveno-stručnih skupova pod nazivom Hrvatski povjesničari umjetnosti, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske organizira 2015. godine treći skup, posvećen Gjuri Szabi (Novska, 1875. – Zagreb, 1943.) u povodu 140. godišnjice njegovog rođenja.
Premda formalnim školovanjem nije bio povjesničar umjetnosti (studirao je germanistiku u Zagrebu i Beču), Szabo je u formativnim godina struke u prvoj polovini 20. stoljeća pionirski djelovao na području zaštite spomenika i udario temelje muzejske struke te znanstvenom istraživanju kulturne baštine. Upućen u teorijska i praktična znanja modernog načina konzerviranja spomenika zahvaljujući praćenju recentne literature i putovanjima u Beč, Nürnberg i Prag, 1911. godine imenovan je za tajnika novoosnovanog Zemaljskog povjerenstva za očuvanje historijskih i umjetničkih spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji. Njegovi izvještaji o radu Povjerenstva, prve umjetničke topografije i inventarizacija spomenika do danas su nezaobilazno vrelo za istraživanje sjevernohrvatske kulturne baštine. Jednakim elanom i marom prihvatio se vođenja dvaju najznačajnijih zagrebačkih muzeja od nacionalne važnosti, te je od 1920. do 1925. bio ravnatelj Muzeja za umjetnosti i obrt, a od 1928. do umirovljenja ravnatelj Muzeja grada Zagreba. Uz organiziranje stručne službe, modernizaciju i preuređenje oba muzeja, usredotočio se na istraživanje zagrebačkih spomenika o čemu objavljuje niz važnih članaka i knjiga (Stari Zagreb, 1941.). Szabo je postao uzorom mlađem naraštaju povjesničara umjetnosti i konzervatora stasalih u doba Drugoga svjetskog rata poput Anđele Horvat, Ane Bogdanović (Deanović) i Tihomila Stahuljaka.
Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske objavilo je dosad jedini monografski prikaz Szabina života i rada u knjizi Tihomila Stahuljaka, Gjuro Szabo. Djelo jednog života, 1995. Dvadeset godina nakon njezina izdanja ponovno otvaramo ovu veliku temu i pozivamo kolege konzervatore, muzealce i znanstvene istraživače koji će u svjetlu novih istraživanja svojim prilozima pridonijeti poznavanju djela i djelovanja ovoga „najživahnijeg branitelja spomenika“ (T. Stahuljak).
Teme skupa:
- Szabin doprinos i utjecaj u hrvatskoj povijesti umjetnosti
- Szabo između povijesti umjetnosti i povijesti kulture
- Szabin spisateljski opus – između znanosti i publicistike
- kritika konzervatorske prakse od Szabe do danas
- teorijska stajališta o očuvanju kulturne baštine u Hrvatskoj oko 1900. i danas
- Szabini metodološki i historiografski uzori
- Szabino muzejsko djelovanje: prezentacija baštine tekstom i slikom
- Szabina ostavština – istraživanje i interpretiranje
Organizacijski odbor:
Franko Ćorić, Snješka Knežević, Irena Kraševac, Zvonko Maković, Drago Miletić, Marko Špikić
Molimo da naslov i sažetak prijedloga izlaganja (do 900 znakova) pošaljete na dpuh@inet.hr do 31. svibnja 2015. Predviđeno trajanje izlaganja je 15 minuta. DPUH će do kraja lipnja obavijestiti prijavljene o prihvaćanju teme izlaganja. Izlaganja će biti objavljena u Zborniku skupa. Molimo da tekstove pošaljete do 15. studenoga 2015. Kotizacija za izlagače čiji je rad prihvaćen je 200 kn, članovi DPUH-a ne plaćaju kotizaciju.
NATJEČAJ
Martina Petrinović 27.2.2015. u 17:12
Uređeno:
Martina Petrinović 27.2.2015. u 17:13
Podsjećamo da je natječaj za dodjelu Nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske "Radovan Ivančević" za 2014. godinu otvoren do 15. ožujka 2015.
PREDAVANJE
Martina Petrinović 20.2.2015. u 16:07
SRIJEDA, 25. veljače 2015. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44
Ana Šeparović
Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“
Nepoznata faza u opusu Jerolima Miše (1920. – 1923.)
U dosadašnjim periodizacijama Mišina opusa stvaralačko razdoblje između 1920. i 1923. nije posebno isticano, već su radovi iz tog vremena, ovisno o prevazi stilskih značajki, uvrštavani u prethodni (secesijsko-ekspresionistički), odnosno u sljedeći (magično-realistički) dio opusa, što je rezultiralo narušavanjem stilske i tematske homogenosti obiju stilskih cjelina. Na temelju uočenih zajedničkih značajki i određenih stilsko-tematskih koherentnosti izdvojena je ova, kratkotrajna i prijelazna, ali nezaobilazna i prekretnička epizoda u umjetnosti Jerolima Miše, koja će se u izlaganju promatrati u kontekstu druge, također prijelazne faze Proljetnoga salona, obilježene paralelizmom sezanističkih i ekspresionističkih nastojanja. Nakon Mišina putovanja u Beč 1919. u njegovoj se umjetnosti javljaju sezanističke komponente (volumen, prostorna jasnoća i usitnjeniji potez), dok se nakon boravka u Njemačkoj 1922. na sezanističke komponente nakalemljuju ekspresionistički elementi, poput snažnije gestualnosti poteza, razlijevanja forme, upotrebe čiste boje i dramatičnih osvjetljenja. Ovo je razdoblje presudno i u smislu trajnog određenja temelja njegove estetsko-kritičke misli u Nietzscheovu vitalizmu i Bergsonovu intuicionizmu. Tada nastaju i neki od Mišinih kreativnih vrhunaca, poput slika Prijateljice i Pučišća. Uslijed prodora mlađe generacije (Uzelac, Trepše, Gecan, Tartaglia i dr.) Miše počinje izlagati s Grupom nezavisnih, čiji je bio jedan od glavnih ideologa. Uskoro iz njegovih djela nestaju progresivna avangardno-ekspresionistička obilježja te on magično-realističkim izrazom pristaje uz maticu hrvatske likovne umjetnosti trajno ostajući paradigmatski primjer hrvatskoga likovnog antimodernizma.
Ana Šeparović diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine povijest umjetnosti i muzeologiju te 2014. obranila doktorsku disertaciju pod nazivom Jerolim Miše (1890–1970) u hrvatskome slikarstvu i likovnoj kritici. Od 2005. zaposlena je u Leksikografskom zavodu „Miroslav Krleža“, od 2007. kao leksikografska suradnica, a od 2012. kao leksikografkinja ̶ urednica u redakciji Hrvatskog biografskog leksikona. Istraživački je usmjerena na hrvatsku likovnu umjetnost prve polovine 20. stoljeća, osobito na veze slikarstva s likovnom kritikom i estetikom.
PISMO ČLANOVIMA
Martina Petrinović 11.2.2015. u 16:17
Poštovane kolegice, poštovani kolege,
kada sam jesenas izabran za predsjednika Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske rekao sam kako ću se zalagati za dignitet struke, tražiti da budemo aktivni sudionici naše kulture, štoviše partneri koji će sudjelovati u svim aspektima kulturnoga života i zalagati se za maksimalnu transparentnost kada su javni interesi u pitanju. Među prioritete istaknuo sam da ću tražiti od Ministarstva kulture Republike Hrvatske da se aktivno uključimo u rad na definiranju dvaju važnih zakona koji su u pripremi, a to su Zakon o muzejima i Zakon o zaštiti kulturnih dobara. Odmah sam pisao ministrici kulture dr. sc. Andrei Zlatar Violić tražeći da nas se informira u kojoj su fazi dva spomenuta zakona. Od dviju pomoćnica ministrice kulture, gospođe Sanje Šaban i gospođe Vesne Jurić Bulatović dobio sam odgovore u kojima se kaže kako se Zakon o zaštiti kulturnih dobara u inicijalnoj fazi priprema, dok je pomoćnica ministrice gospođa Jurić Bulatović rekla kako su još prošle godine dovršene sve rasprave i pripreme glede Zakona o muzejima. Odgovorio sam joj kako nas, kao struku, takav odgovor ne zadovoljava, budući želimo vidjeti dokument u kojemu su usklađeni prijedlozi izneseni na javnoj raspravi, a koji će se uputiti Vladi i Saboru.
Nakon ovih pisama pomoćnica ministrice gospođa Vesna Jurić Bulatović nazvala me je na telefon 28. siječnja 2015. i rekla da se na Nacrtu prijedloga Zakona još radi, a da je mogu posjetiti u njezinu uredu gdje će mi objasniti sve što me zanima. Moj je odgovor bio da kao predsjednik zastupam interese svih kolegica i kolega koji rade u muzejima i koji su zainteresirani za zakon koji se priprema i da tražim upravo već ranije traženi dokument zbog svih njih, a ne sebe kao njihovog predstavnika. Rekao sam kako mi je namjera organizirati tribine u Društvu povjesničara umjetnosti na kojima će struka, zajedno s relevantnim djelatnicima Ministarstva razgovarati o dokumentu koji ide na konačne adrese – Vlade i Sabora. Odgovor pomoćnice ministrice bio je da ništa nije žurno i da ćemo se o svemu dogovoriti.
U međuvremenu je na adresu Vlade i Sabora stigao Nacrt prijedloga Zakona o muzejima, dakle isti onaj dokument za koji me je pomoćnica ministrice uvjeravala da nije definiran i da mi ga stoga ne može poslati.
Pročitavši Nacrt prijedloga Zakona ostao sam zgranut površnošću i izvrtanjem elementarnih pravnih normi. Javljali su mi se mnogi, kolegice i kolege koji su također vidjeli o čemu je riječ, a što nam je pomoćnica ministrice kulture odbijala poslati izgovarajući pri tom notorne neistine.
Poštovane kolegice, poštovani kolege apeliram na svakoga od vas da pažljivo pročita dokument koji nas se svih tiče, dokument koji će jedan iznimno važan segment naše struke unazaditi i ostaviti trajne negativne posljedice kada se jednom usvoji u Saboru.
U najskorije vrijeme organizirat ćemo u DPUH niz tribina, izaći u sve medije koji će nam biti na raspolaganju, baš kao i društvene mreže, kako bismo razotkrili štetu koju Ministarstvo kulture nanosi hrvatskoj kulturi. Muzeji su iznimno važan dio svake, pa i naše kulture, a definirati Zakon o muzejima onako kako ga je definirao tim relevantnog resora MK RH dokaz je krajnje bahatosti, obmanjivanja, potpunoga nepoznavanja materije i u krajnjem slučaju neciviliziranoga ponašanja.
Dr. sc. Zvonko Maković
predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske
PREDAVANJE
Martina Petrinović 6.2.2015. u 17:11
SRIJEDA, 11. veljače 2015. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44
Antonia Došen
Muzej za umjetnost i obrt
Sakralna arhitektura 18. stoljeća na području grada Gospića
Područje Ličko-krbavskog arhiđakonata ušlo je u sastav Karlovačkog generalata 1712. godine. Dolaskom vojnokrajiške vlasti, a uz suglasnost senjsko-modruškog biskupa, osnivale su se župe i imenovali župnici. Prve župe na ovom području formiraju se već u drugom desetljeću 18. stoljeća, dok se prva sakralna građevina na tlu novog naselja Gospić bilježi tek polovinom stoljeća. Bilo da su izvorno podignute u 18. stoljeću ili su barokizirane, sakralne građevine gospićkog područja uvjetovane su povijesnim naslijeđem kraja u kojem su podizane te vojnokrajiškom upravom. Među prvim i najranije podignutim sakralnim gradnjama bio je kapucinski hospicij u Kaniži, na hodočasničkom putu između Karlobaga i Gospića. Istovremeno je u samom Gospiću postojala kapelica sv. Ivana Krstitelja koja je porušena čime je izgubila svoj longitudinalni pravokutni tlocrt te se nanovo gradi kao barokna oktogonalna centralna građevina. Ove se prve dvije sakralne gradnje na području današnjeg Gospića nisu sačuvale, ali se kartografskim izvorima može rekonstruirati njihov izgled i značaj za daljnji razvoj naselja. Samo središte Gospića obilježile su i dvije tipizirane vojnokrajiške crkve postavljene u istoj uličnoj liniji sačinjavajući glavne vertikale naselja – katolička crkva Navještenja Blažene Djevice Marije i pravoslavna crkva sv. Velikomučenika Georgija podignute u posljednja dva desetljeća 18. stoljeća. Predavanje obuhvaća i ostale sakralne građevine Ličko-krbavskog dekanata te se tipološki obrađuju njihove zajedničke karakteristike i međusobni utjecaji.
Antonia Došen diplomirala je povijest umjetnosti, hrvatski jezik i književnost te bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Upisala je 2010. godine poslijediplomski studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru s temom Novus Atlas u zbirci tiskarstva i knjigoveštva MUO. Trenutno na Poslijediplomskom doktorskom studiju povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izrađuje disertaciju Urbanizam i arhitektura grada Gospića od 18. do 20. stoljeća. Radi kao kustosica u zbirci grafike Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu.
DPUH na Facebooku
