18:30 h
DPUH
Preradovićeva 44
Zagreb
Colonia Martia Iulia Salona Felix, glavni grad rimske provincije Dalmacije, nepunih dvjesto godina predmet je znanstvenih istraživanja. Iako su sustavna iskapanja pokrenuta osnivanjem Arheološkog muzeja u Splitu 1820. godine, vrijedne informacije o spomenicima Salone iz prethodnih stoljeća pružaju nam različiti kartografski prikazi, opisi brojnih historiografa i antikvara, kao i sakupljeni arheološki nalazi u privatnim zbirkama. Objedinjavanjem arheoloških istraživanja s povijesnim izvorima i arhivskom dokumentacijom upotpunjava se topografska slika antičkog grada.
Urbs vetus, najstariji dio Salone formira se tijekom 1. st. pr. Kr. Do danas je ostao sačuvan na njegovom sjevernom dijelu segment gradskih bedema s gradskim vratima, Porta Caesarea, obnovljenim u doba Augusta. U južnom dijelu grada nalazio se forum, središte gradskog, upravnog i vjerskog života. S obzirom na pregradnje koje su se zbivale tijekom stoljeća, sačuvalo se vrlo malo javnih spomenika iz ranog salonitanskog razdoblja (ističe se kasnohelenistički monumentalni kapitel). Na sjevernoj strani foruma bili su smješteni tetrastilni hramovi blizanci. S obzirom na njihovu srodnost s hramovima iz Pule, Poreča i Ekvuma te arhitrav s carskim posvetnim natpisom koji se vezuje uz njih, datirani su u drugo desetljeće 1. st. po. Kr. Između hramova se nalazila starija građevina – tribina (rostra). S istočne strane foruma izgrađena je kurija, na sjeveru termalni kompleks, a na jugu bazilika. Zapadno od foruma pružao se kardo koji je vodio na teatar, izgrađen sredinom 1. stoljeća. Južno od teatra nalazio se hram, posvećen Liberu, za kojeg se smatra da je pripadao vjerskom kompleksu, uklonjenom prilikom izgradnje teatarskog kompleksa.
Osnivanjem kolonije, u Salonu pristižu razni obrtnici koji otvaraju prve radionice za potrebe uređenja grada i njegovih građana. Iz tog vremena najbrojniji su nadgrobni spomenici, među kojima se ističu monumentalni primjeri, poput mauzoleja rimske obitelji Lolia, s bogato ukrašenom arhitekturom danas poznatom samo iz preliminarnog opisa i crteža F. Lanze. Mauzolej je bio opremljen i brojnim skulpturama, od kojih su se do danas sačuvale samo neke, poput kipa kćeri Lolije Sekunde te portreta starijeg muškog člana te obitelji. Sačuvani portret je iz posljednjeg desetljeća 1. st. pr. Kr., a pripadao je skulpturi rimskog građanina nadnaravne veličine vjerojatno s togom ili palijem. Istom umjetničkom izrazu nastalom u domaćim radionicama pripadaju i drugi portreti koji pokazuju ranoaugustovski realizam uz odlike verističkog stila što upućuje na razvoj lokalnih radionica u kojima domaći majstori pod utjecajem importiranih umjetnina i pridošlih umjetnika ostvaruju djela znatne umjetničke kvalitete.
SPLIT
Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Odsjek za povijest umjetnosti
Ana Sedlar je rođena u Splitu 1986. godine, gdje je diplomirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu s temom Topografija antičke Salone pod mentorstvom prof. dr. sc. Jasne Jeličić-Radonić. Od 2011. zaposlena je pri Odsjeku za povijest umjetnosti istog fakulteta kao znanstvena novakinja i sudjeluje u izvođenju nastave nekoliko obveznih (Umjetnost Rimskog carstva na tlu Hrvatske, Povijest umjetnosti starog vijeka) te izbornih predmeta (Odabrana poglavlja antičke umjetnosti, Spomenička baština kao povijesni izvor). Godine 2010. upisala je Poslijediplomski doktorski studij povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Suradnica je na projektu Arhivska građa o antičkoj Saloni. Glavno područje interesa je antičko nasljeđe Salone iz čega je autorica objavila nekoliko znanstvenih i drugih radova.