DRUŠTVO POVJESNIČARA UMJETNOSTI HRVATSKE

SRIJEDA, 26. STUDENOGA 2014. U 18:30

Franko Ćorić
Portugal – dalek i blizak

Povijesne veze Portugala i hrvatskih povijesnih zemalja su oskudne, a u pregledima povijesti umjetnosti na našim se studijima portugalsku umjetnost u najboljem slučaju samo rubno dotakne. U Portugalu je sačuvana templarska rotunda Kristovog groba dok su kasnogotički manuelinski stil i barokna polikromirana i pozlaćena skulptura osobito reprezentativni segmenti portugalske umjetničke baštine. Putopisno predavanje s dvaju boravaka u Portugalu: u lipnju 2011. i srpnju 2014. godine u žarištu interesa ima portugalsku povijesno-umjetničku baštinu u Lisabonu, Sintri, Portu i Tomaru, ali i neposredni, osobni doživljaj zemlje, ljudi, kulture, gastronomije i glazbe.

Bem-vindos! (Dobro došli!)

Franko Ćorić zaposlen je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i predaje na Katedri za zaštitu kulturne baštine.

SRIJEDA, 19. studenoga 2014. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

Petra Vugrinec
Galerija Klovićevi dvori

Spomenici Joze Kljakovića u Zagrebu

Jozo Kljaković (Solin, 10. ožujka 1889. – Zagreb, 1. listopa­da 1969.) javnosti je poznat kao slikar fresaka u crkvi sv. Marka na Gornjem gradu. Osim ovog monumentalnog ciklusa izveo je i niz drugih, manje poznatih zidnih oslika u Zagrebu o kojima će biti govora na predavanju. Kao naj­mjerodavniji umjetnik za fresko tehniku i monumentalne figuralne kompozicije u našoj sredini, Kljaković dobiva mnoge narudžbe koje i danas svjedoče o njegovoj likovnoj nadarenosti. Tada već arhaičan medij – freska – u Kljako­vića pronalazi svjež i nov dekorativan, ali rječit izraz, koji na suvremeni način progovara o vječnim temama: vjeri, moralu, radu i obitelji – stalnim Kljakovićevim preokupa­cijama. Koliko je bio u suglasju s vremenom, koliko pod utjecajem velike figure Ivana Meštrovića, svog prijatelja i sudruga bitno je u segmentu ukupne procjene Kljakovi­ćeva djela, međutim iznalazak osobnog likovnog jezika, prepoznatljive ikonografske matrice te stilsko-formalnog izraza unutar tradicionalne i iznimno zahtjevne slikarske tehnike affresca elementi su kojima je Kljaković uvelike zadužio domaću povijest umjetnosti.

Petra Vugrinec zaposlena je kao kustosica u Galeriji Klovi­ćevi dvori od 2001. godine. Koautorica je retrospektivnih izložbi slikara Joze Kljakovića i Roberta Auera te studijske izložbe Alegorija i Arkadija – antički motivi u umjetnosti hrvatske moderne. Doktorska je kandidatkinja na Filozof­skom fakultetu u Zagrebu. Tema doktorske disertacije je Simbolizam u hrvatskom slikarstvu.

SRIJEDA, 12. studenoga 2014.

Snješka Knežević

Milan Lenuci - prvi zagrebački urbanist
U povodu devedesete obljetnice smrti

Pozivnica_PDF

MILAN LENUCI (30. lipnja 1849. – 16. studenog 1924.), zagrebački urbanist, djelatan na isteku 19. i početku 20. stoljeća. Rođen je u Karlovcu, realnu gimnaziju završio je 1868. u Zagrebu, 1873. diplomirao na Visokoj tehničkoj školi u Grazu. Godine 1874. zaposlio se kao podmjernik u Građevnom uredu Gradskog poglavarstva Zagreba, 1878. postavljen je za upravitelja Gradskog vodovoda, 1882. imenovan je gradskim inženjerom, a 1891. predstojnikom Gradskog građevnog ureda. Gradskim nadinženjerom imenovam 1892., a građevnim tehničkim savjetnikom 1896. Umirovljen je 1912.

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske

ima čast pozvati Vas na predstavljanje knjige

Sanja Žaja Vrbica

Marko Rašica

DPUH, Zagreb, 2014.

u ponedjeljak, 10. studenoga 2014. u 12 sati

Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske,

Preradovićeva 44, Zagreb

 Pozdravnu riječ održat će dr. sc. Zvonko Maković, predsjednik DPUH-a, a o knjizi će govoriti dr. sc. Irena Kraševac, dr. sc. Željka Čorak, akademik Tonko Maroević i autorica dr. sc. Sanja Žaja Vrbica.

Autorica knjige neprestano održava dvostruku rasvjetu svoga lika, onu usmjerenu pozornici, okolini, sredini, i onu koja nastaje iznutra. Iznimno je zanimljivo njezino portretiranje Dubrovnika oko 1900., gdje se isprepliću kultura i politika, društveni i umjetnički život, gdje slikari, pa i sam Bukovac, izlažu u izlozima dućana na Stradunu, gdje se presudnima pokazuju odnosi likovnih umjetnika i književnika – tako, za cijeli život, Rašice i Iva Vojnovića. U vješanju i skidanju krila, u davanju i oduzimanju potpora i stipendija, u proizvoljnosti odnosa vlasti prema stvaraocima, kao da prepoznajemo vlastito doba.

—iz recenzije dr. sc. Željke Čorak

pozivnica

sadržaj monografije i impresum

SRIJEDA, 5. studenoga 2014. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

Damir Tulić

Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Odsjek za povijest umjetnosti

Giovanni Marchiori i skulptura sredine 18. stoljeća u Veneciji, Istri i Dalmaciji

Venecijansko kiparstvo 17. i 18. stoljeća bilo je sve do nedavno marginalna tema proučavanja jednog od najproduktivnijih umjetničkih središta uopće. Od posljednjeg desetljeća 20. stoljeća brojne su studije rasvijetlile dotada slabo poznate majstore i njihove opuse, iako su mnoga pitanja, kao i katalozi djela pojedinih kipara ostali i dalje otvoreni. Nakon monumentalne i herojske skulpture druge polovine 17. stoljeća čiji je glavni predstavnik Giusto Le Court, oko 1700. u venecijanskoj se skulpturi zamjećuju klasicizirajuće tendencije po uzoru na velike kipare mletačkog cinquecenta. Sredinom 18. stoljeća može se govoriti i o dvije kiparske struje. Jednu, rokoko struju čine kipari pod utjecajem Giovannija Marije Morlaitera, dok drugu, klasicizirajuću predstavljaju kipari Antonio Gai, Giovanni Marchiori i Giuseppe Bernardi. Među ovim majstorima posebno mjesto pripada Giovanniju Marchioriju (1696. – 1778.), podjednako operativnom u mediju mramora i drva. Njegovo specifično kiparstvo s mnoštvom antičkih citata i uzora pripremilo je pred kraj 18. stoljeća put novom pokretu – klasicizmu pod vodstvom Antonija Canove. Marchiorijevi radovi u mramoru i drvu nalaze se na nekoliko mjesta u Istri i Dalmaciji, kao i djela navedenih kipara, podjednako rokoko i klasične inspiracije. No, rijetko su djela nekog baroknog majstora na našoj obali imala takav značaj u širem kontekstu kakav još uvijek imaju Marchiorijeve skulpture u Bujama iz 1737. godine. Djela Giovannija Marije i Gregorija Morlaitera, kao i ona Giuseppea Bernardija, Francesca Gaija te Alvisea i Carla Tagliapietre u priobalnim sakralnim prostorima zorno pokazuju ukus i mogućnosti naručitelja s istočne jadranske obale, a ujedno ocrtavaju umjetničke prilike u samoj Veneciji.

Damir Tulić (Dubrovnik, 1981.) diplomirao je povijest umjetnosti i povijest 2005. na Sveučilištu u Zadru. Dobitnik je Rektorove nagrade 2004. za izvanredne rezultate postignute za vrijeme studija. Od 2006. znanstveni je novak/asistent pri Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Doktorsku disertaciju pod naslovom Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Porečko-pulskoj biskupiji, mentorica prof. dr. sc. Nina Kudiš, obranio je 2012. na Sveučilištu u Zagrebu. Na temelju posebnih kriterija izvrsnosti koje je propisalo Ministarstvo znanosti obrazovanja i sporta Republike Hrvatske, izabran je među 20 najuspješnijih mladih doktora znanosti te mu je 2013. dodijeljeno radno mjesto docenta na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Od 2013. mentor je na Poslijediplomskom studiju Humanističke znanosti Sveučilišta u Zadru. Područje njegovog znanstvenog interesa je skulptura i slikarstvo te primijenjena umjetnost ranog novog vijeka s posebnim naglaskom na Veneciju, Veneto, Furlaniju, Istru, Kvarner i Dalmaciju.

Program su financijski podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

plakat_PDF

SUBOTA 15. studenoga 2014.
Topusko i Gora 

Program obuhvaća obilazak Topuskog i rekonstruirane ranogotičke templarske crkve Uznesenja Bl. Dj. Marije u Gori uz stručno vodstvo konzervatora Drage Miletića.
Polazak u 8.00, parkiralište iza Cibone
Cijena prijevoza: 100 kn za članove i 110 kn za ostale. Prijave i uplate do 12. studenoga 2014. na dpuh@inet.hr ili 01 48 12 920.

Napomena: ručak i pauza za ručak nisu planirani. 

SRIJEDA, 22. listopada 2014. u 18:30
DPUH, Preradovićeva 44

Daniel Zec
Muzej likovnih umjetnosti, Osijek

Osječki kipari prve polovine 20. stoljeća: Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić

Glavni nositelji kiparstva u Osijeku u prvoj polovini 20. stoljeća bili su do sada nedovoljno poznati i slabo istraženi kipari Josip Leović (1885. – 1963.), Mihajlo Živić (1899. – 1942.), Oscar Nemon (1906. – 1985.) i Rudolf Švagel-Lešić (1911. – 1975.). Likovni izričaj Josipa Leovića u mnogome je određen školovanjem u Beču početkom 20. stoljeća. Upravo je simbolizam obilježio ponajbolje Leovićeve kiparske radove, a posebno one stvarane pod mecenatom osječkog industrijalca Rudolfa Povischila, koji mu je postao mecena preko kojega dobiva različite likovne narudžbe. Još od samih početaka studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, evidentan je snažan utjecaj Ivana Meštrovića na kiparsko stvaranje Mihajla Živića. Osim najranijih radova, to jasno pokazuju i djela nastala neposredno po svršetku studija 1929. ili ona kasnija. Još kao gimnazijalac i kao samouki kipar, Oscar Nemon priređuje u Osijeku dvije izložbe svojih kiparskih radova, 1923. i 1924. Već 1925. odlazi u Beč, a potom u Bruxelles, gdje ostvaruje karijeru portretiste i medaljara. Portret Sigmunda Freuda (1931.) donosi mu svjetsku slavu. Rudolf Švagel-Lešić nakon studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu vraća se 1934. u svoj zavičaj i radi kao slobodni umjetnik, a u Osijek dolazi 1939. i ondje djeluje do 1945. Na žalost, većina njegovih osječkih narudžbi zbog ratnih okolnosti nije bila realizirana u cijelosti. Ni jednom osječkom kiparu nije pošlo za rukom ostaviti za sobom dubljega traga u povijesti osječke umjetnosti prve polovine 20. stoljeća. Ostali su i na margini nacionalnoga kiparskog stvaranja. Ovaj prikaz, prema tome, ne otkriva velike kipare i senzacionalne kiparske opuse, pa ni reprezentativna pojedinačna kiparska djela. Njime se neće izazvati perturbacije u poznavanju nacionalnoga kiparstva moderne, ali tom poznavanju može biti validan prinos.

Daniel Zec zaposlen je kao viši kustos u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku. Diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2003. godine. Magistrirao je 2011. radom Kiparstvo u Osijeku između dva svjetska rata na istom fakultetu, a 2012. upisuje doktorski studij. 

Program su financijski podržali Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.

Na godišnjoj i izbornoj skupštini Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske održane 18. listopada 2014. izabrani su članovi tijela upravljanja:

Predsjednik:
Zvonko Maković

Dopredsjednici:
Frano Dulibić, Ivana Mance

Upravni odbor:
Mario Braun, Višnja Bralić, Nada Grujić, Irena Kraševac, Marko Špikić, Danko Zelić

Nadzorni odbor:
Ariana Kralj, Dino Milinović, Milan Pelc

Izdavački savjet:
Željka Čorak, Dragan Damjanović, Frano Dulibić, Đurđa Kovačić, Irena Kraševac

Sud časti:
Željka Čorak, Igor Fisković, Tonko Maroević

srijeda, 15. listopada 2014. u 13.00 sati
DPUH, Preradovićeva 44 

akademik Vladimir Marković
Studije iz povijesti umjetnosti renesanse i baroka

Povijesnoumjetničke studije 2

Na predstavljanju će govoriti urednik dr. sc. Danko Zelić i recenzentica dr. sc. Sanja Cvetnić.

DPUH je 2011. godine pokrenuo Biblioteku digitalnih izdanja u kojoj se objavljuju antologijski tekstovi hrvatske povijesti umjetnosti te ih ponovno „oživljavamo“ u digitalnim faksimilnim izdanjima. Odabrane studije iz povijesti umjetnosti renesanse i baroka akademika Vladimira Markovića, umirovljenog redovnog profesora na odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu sadrže 48 tekstova na ukupno 595 stranica nastalih od 1969. do 2013. godine, a prethodno su objavljeni u znanstvenim i stručnim časopisima, zbornicima sa znanstvenih skupova te u knjigama.

Rasprave i studije akademika Vladimira Markovića objedinjene na jednom mjestu u digitalnom obliku, tvore logičnu cjelinu koja bitno dopunjuje naše znanje o renesansnoj i baroknoj umjetnosti u Hrvatskoj. Zrelim promišljanjem, jasnoćom uvida i razgovijetnim analizama, Marković „našu“ umjetnost na primjeren način inkorporira u europske tokove, ukazujući istovremeno na specifičnosti spomenika u graničnoj, perifernoj sredini. (Iz recenzije akademika Radoslava Tomića)

ISBN 978-953-6089-32-1
Izdavač: Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske
Urednik: Danko Zelić
Recenzenti: Sanja Cvetnić i Radoslav Tomić
Oblikovanje: DZN studio
Naklada: 300
Zagreb, svibanj 2014.
Izdanje je priređeno uz potporu Ministarstva kulture RH; Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH te Grada Zagreba – Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport
Cijena: 50 kn

POPIS TEKSTOVA